Općinu čini samo naselje Donja Dubrava u kojem živi 1920 stanovnik.
Mjesto je smješteno u kutu međimurskog trokuta na samoj rijeci Dravi, blizu ušća Mure. Naziv dobiva po gustoj šumi dobravi, dubravi, kakva je postojala ovdje uz sastajalište dviju rijeka. Naravno, prošlost i razvoj Dobrave, kakav je tradicionalan naziv, blisko su vezani uz rijeku Dravu.
Spomenimo mlinare, ribare, šajkaše (trgovce vodenim putovima), zlatare (zlato se tu ispiralo već u 15. st.) te posebno izdvojimo fljojsare, ljude koji su vodom dopremali trupce (vezane kao malu splav). Drvo se prerađivalo u Donjoj Dubravi ili je putovalo vodom do Osijeka ili vlakom do Kotoribe, pa u Mađarsku.

Geografski položaj mjesta uvjetovao je svekoliki gospodarski razvoj. Posebno je zaslužna tvrtka Ujlaki-Hirschler, utemeljena još 1828. godine.

Koncem 19. st. u Donjoj Dubravu postoje ambulanta, ljekarna, kasino, niz cehovskih udruženja - još 1950. g. u mjestu je radilo 60 obrtnika obućara. Pored gospodarstva, obitelj Hirschler ostavila je za sobom i izgrađeno središte trgovišta u klasicističkom stilu: zgrada stare škole, palača Zalan, zgrada današnje ambulante, te raskošan perivoj. U crkvenim se knjigama Donja Dubrava javlja razmjerno kasno, jer je do 1789. g. bila pod donjovidovečkom (bistričkom) župom. Sredinom 18. st., mještani podižu zidanu crkvu svete Margarete, na mjesto prijašnje drvene. No, ta crkva više ne postoji zbog šteta u potresima 1827. i 1880. godine. Morala je biti zatvorena, a potom i srušena 1912. Župljani su današnju crkvu dogotovili 1940. u samom centru mjesta. Donja Dubrava je do danas očuvala obilježja trgovišta svojom vanjskom arhitektonskom slikom. Osim toga Dubrava je čvorište putova čakovec, Prelog à Koprivnica, Ludbreg i obrnuto Koprivnica à Prelog, Goričan, čakovec, Varaždin.
Najveći ostvaren projekt na Dravi nosi naziv Dubrava, dakako to je HE Dubrava. Većina mještana nezadovoljna je izgradnjom ovakvog megalomanskog projekta u samoj blizini. HE Dubrava stalna je prijetnja svim stanovnicima Donjeg Međimurja. U gospodarstvu se osjeća razmah privatnog poduzetništva i obrtništva koje se na sreću čvrsto zadržalo. U Donjoj Dubravi djeluje osamdesetak poduzetnika i obrtnika. Tu je zastupljeno gro usluga i proizvoda, od poljoprivrede, trgovine, proizvodnje obuće, plastike i aluminijske galanterije preko obrade drva, stakla pa sve do ugostiteljskih usluga i drugog... Od sportskih klubova Dobravčani su aktivni u nogometnom, kuglačkom, teniskom i košarkaškom klubu. Svi oni nose naziv "Dubravčan".

Donja Dubrava je rearitet po brojnosti nevladinih, nepolitičkih udruženja građana. U općini djeluju: Športsko-ribolovna udruga "Štuka", Udruga za zaštitu malih životinja "Međimurska Lastavica", Udruga žena, Udruga umirovljenika, HVIDRA, Udruga obrtnika i poduzetnika, Zaštitarsko-ekološka udruga "Senjar"-ZEUS... Pučka škola u Dobravi djelovala je još u 18. st., godine 1857. tu školu pohađa 200 đaka, a danas je u novoj, suvremeno opremljenoj zgradi oko tristotinjak osnovaca. Škola se nalazi uklopljena u sportski centar Krbulja.

Poseban ponos Dobravčana je KUU "Seljačka Sloga", utemeljena kao Ogranak Seljačke Sloge Donja Dubrava još davne 1927. godine. Pored mnogih nastupa u zemlji i inozemstvu, udruga se već dugi niz godina iskazala kao vrlo uspješan organizator međimurske smotre folklora. Naravno, najpoznatija pjevačica i njegovateljica međimurske tradicionalne popijevke Elizabeta Toplek, rodom je i živi u Donjoj Dubravi. Danas se u Donjoj Dubravi mogu koristiti usluge pošte, banke, zdravstvene ambulante, zubne ambulante, veterinarske ambulante. Tu je benzinska crpka. Dobrovoljno vatrogasno društvo u Donjoj Dubravi oformljeno je davne 1888. godine.
Do sada su u DVD-u odrasle brojne generacije hrabrih i vrlo požrtvovnih vatrogasaca.

Kronologija Donje Dubrave

Ljeta Gospodnjega 1575.
prvi put se spominje Zelena Dobrava. Ljudi su se sklanjali sjeverozapadno od svoje župe Bistrice u jedan bogati šumarak zvan upravo Zelena Dobrava.

10. lipnja 1598. godine
Turci su napali Dobravu na Margaljetsko proščenje.

Ljeta Gospodnjega 1664.
Turci su osvojili i razorili utvrdu NOVI ZRIN na Pažutu i sve utvrde u okolici.

Ljeta Gospodnjega 1671.
Dobrava broji 112 obitelji i ukupno 626 stanovnika.

Ljeta Gospodnjega 1789.
u Donjoj Dubravi utemeljena posebna župa. Novu župu čini samo Dolnja Dobrava koja broji 550 hiž s 2057 žitelja. Nova župa je otvorena Ljeta Gospodnjega 1790. Od 7. veljače 1790. godine župom upravlja Eustahije Jambrošić.

Dana 30. studenog 1793.
godine zagrebački kanonik Stjepan Kapošvari došao je u Dolnju Dobravu da obavi kanonski pregled nove župe.

1828. godine
popravci dobravske barokne kapele od šteta nakon potresa.

1848. godine
Revolucija u Mađarskoj. Dobravčani su na svojoj koži osjetili političke i gospodarske promjene.

1846. godine
majstor Bartol Felbinger počeo graditi zgradu dobravske "Općine".

1857. godine
Dolnja Dobrava broji 444 hiže u kojima stanuje 2602 žitelja od toga 2581 rimokatoličke vjere, a 21 židovske. Po narodnosti bijahu v Dobravi 2592 Hrvata, 8 Mađara i 2 Nijemca.

1880. godine
Dobravska barokna kapela je teško stradala u potresu. Zatvorena je zauvijek zbog "opasnosti rušenja na glave vjernika".

1890. godine
s radom je započelo Vatrogasno društvo.

1900. - 1912.
pojedini Međimurci se vraćaju iz Južne Amerike. Sa sobom donose metode i ideju uzgajanja kulture "vrbove šibe".

1916. godine
srušena je Dobravska barokna kapela (prva crkva u Dolnjoj Dobravi).

Sve do 1918. godine
nastava se u školi provodila samo na mađarskom jeziku.

1925. godine
osnovan nogometni klub "Graničar".

1926. godine
nogometni klub "Graničar" preimenovan u "Juventus".

Od početka 20. stoljeća pa sve do 1930. godine
pojačana emigracija mladih ljudi u prekomorske zemlje, u SAD, Kanadu i zemlje Južne Amerike.

Obrtništvo u Dolnjoj Dobravi
ubrzano se razvijalo sve do 1930. godine kad prvi put počinje stagnirati.

Od 1932. - 1935. godine
dobravski "foringaši" (radnici) rade na izgradnji željezničke prug Koprivnica - Varaždin.

1935. godine
ulazak prve mode oblačenja u Dolnju Dobravu. Otprilike do tog vremena većina Dobravčana nosila je narodnu nošnju našitu ručno od domaćeg tkanog materijala.

Od 1936. - 1938.
dobravski trgovec Franc Štefič kupio je i dvije godine vozio prvi dobravski teretni automobil. Nosivost ovog vozila bila je do 3 tone.

1937. godine
Dolnja Dobrava broji 3395 žitelja.

Do 1940. godine
vrijedile su obveze kmetova prema svome vlastelinu.

11. studenoga 1940.
novu crkvu u Dolnjoj Dobravi posvetio je nadbiskup Alojzije Stepinac.

2. travnja 1945. godine
Dolnja Dobrava oslobođena je od okupatora Mađara.

U lipnju 1946. godine
bilo je oproštajno slavlje sa 100-godišnjom tradicijom dobravskog splavarstva.

1949. godine
Dobravčani gube svoje vinograde na mađarskoj strani.