Župa Sv. Margarete
djevice i mučenice
Donja Dubrava
SV. MARGARETA DJEVICA I MUČENICA
Sv. Margareta rodila se u trećem stoljeću poslije Krista, u pokrajini Pizidiji u Maloj Aziji u gradu Antiohiji.
Prema svjedočanstvima suvremenika bila je izrazito lijepa djevojka. Roditelji su joj bili pogani. Nakon smrti majke, otac ju je dao na odgoj jednoj dadilji u selo. Dadilja koja je odgajala malu Margaretu bila je kršćanka te ju je tajno odgajala u kršćanskoj vjeri. Duša male Margarete brzo je prihvaćala ljepotu novih kršćanskih istina. Zavoljevši kršćanstvo, dala je svoj pristanak za primanje sakramenta krštenja.
Toliko je zavoljela Isusa da mu je zavjetovala svoje djevičanstvo, ostavši mu vjerna sve do svoje smrti. Margaretin je otac bio ugledni poganski svećenik te doznavši da mu je kći kršćanka, silno se razljutio te je zatražio od svoje kćeri da se odrekne kršćanske vjere žrtvujući sebe poganskim božanstvima. Trebamo se diviti maloj Margareti koja je ostala čvrsta u svojoj vjeri i što je odlučno odbijala svaki očev pokušaj da se odrekne Isusa. Stoga ju je otac dao neljudski mučiti i zlostavljati. Kako je nije uspio odvratiti od vjere u Isusa Krista, predade je poganskom sucu Olibriju.
Olibrije je bio zadivljen Margaretinom ljepotom. Pokušao ju je lijepim riječima i laskavim obećanjima odvratiti od kršćanstva. Ni on nije uspio pa je dade mučiti, nadajući se da će mukama slomiti junački duh mlade Margarete. Olibrijevi ljudi su je bičevali, užarenim kliještama je štipali, trgali joj meso, u tamnici je mučili glađu i žeđu. Bezuspješno, Margareta je ostajala uvijek stalna i vjerna svom nebeskom Zaručniku.
Freska se nalazi u crkvi Svete Margarete u Antiohiji.
Na kraju su joj odsjekli glavu. Kršćani su njezino izmučeno tijelo pobožno sahranili, a nad njezinim je grobom kasnije izgrađena prekrasna crkva.
Slikari obično prikazuju svetu Margaretu okruženu velikom svjetlošću. U jednoj ruci drži križ, a u drugoj lanac kojim je privezala ljutog zmaja, kojeg gazi nogama. Time je slikovito prikazana duhovna veličina ove svetice. Križ pokazuje njezinu jaku nepokolebljivu vjeru u Krista kojeg je ljubila i radi kojeg je trpjela, a zmaj označuje pogansku zabludu i nasilje koje je junački pobijedila.
Margareta je doista ono, što kazuje i njezino ime: " Biser naše svete vjere! "
Jedna od najstarijih sačuvanih slika Svete Margarete.
SVETA MARGARETA
Blagdan svete Margarete veselo nam došel je
Koju si je za patronu naša fara zebrala.
Već su prošla mnoga ljeta, kak je ostavila sveta
Ali ime njeno sveto, danas još spominja se.
Egedije njeni otac, mati Apodulija
Dali su u Grčkoj zemlji Margareti življenje.
Kad pa umre dobra mati, otac ju je dal poslati
K Sofiji, pobožni ženi, da za dete brine se.
Margareta napreduje v dobi i vu mudrosti,
Lepo telo, lepša duša, puna Božje milosti.
Krštena bez znanja oca, jako mu se zamerila,
Nit ju već za svoju kćerku nije htio primiti.
Olibrije veljki sudac, Margaretu videl je
Gdje v molitvu zamišljena, pase mirno ovčice.
Hodi z menom boš mi žena, ako nisi pokrštena.
Tak je Margaretu vabil, z vere njene rugal se.
Kršćenicu stalnu vernu počeo je mučiti,
Zvezanu, u bure vode dao ju je baciti.
Ali ona živa zdrava opet se je pokazala.
Četiri tisuće ljudi nato se je krstilo.
Sudac nato se rasrdil, da joj glavu odseči:
Telo je na zemlju palo, duša v nebo odleti.
Djevojčica mučenica, ti nebeska stanovnica,