OSNUTAK ŽUPE

Filijala  sv. Margarete u  Donjoj  Dubravi postaje župa 1790.godine

 

Donja Dubrava  je bila  filijala župe sv. Vida u Donjem Vidovcu  sve do kraja 18. stoljeća, kojom je upravljao  tamošnji župnik. Tadašnji župnik iz Donjeg Vidovca, Jakov Hunjadi (1760.-1782.)  je po ugovoru s mještanima Donje Dubrave  morao služiti svetu misu u kapeli sv. Margarete samo četiri puta godišnje, i to na blagdane: sv. Margarete,  sv. Josipa, Ivana Nepomuka i sv. Florijana.  Za njegovog službovanja Dobravčani su izgradili novu zidanu i pokrivenu kapelu sv. Margarete koja je poslije postala župnom crkvom. U to vrijeme Dubrava je imala 2057 stanovnika i 550 kuća.



Službenim  činom dijeljenja matične župe sv. Vida 1789. godine osnovane su nove župe, dotadašnje filijale: Kotoriba, Sveta Marija i Donja Dubrava.
Župa svete Margarete, djevice i mučenice u Donjoj Dubravi službeno je osnovana dolaskom prvog župnika bivšeg pavlina Eustahija Jambrešića (rodom iz Međimurja)  7. veljače 1790.godine. Dolaskom u župu bavio se pastoralom i umjetnošću. Nije mu bilo nimalo lako, živio je u krajnjem siromaštvu jer nije dobivao ni lukno ni školoranu. Na to je još uvijek imao pravo župnik iz Donjeg Vidovca  (po  važećoj odluci Josipa II.), koji je to pravo i koristio  te je i dalje ubirao po 12 krajcara od 275 kuća i po jednog kopuna iz 139 domaćinstava, ostavljajući Dobravskog župnika bez ikakvih prihoda.
Dubravski župnik trebao  je dobivati 300 forinti godišnje kao nužni prihod za život iz Vjerozakonske zaklade, ali tu obvezu Solana iz Varaždina nije ispunjavala.
Iako bez prihoda župnik Eustahije uspio je uz pomoć mještana obnoviti kapelu svete Margarete i prekriti je novim hrastovim daščicama. Općina mu je darovala staru drvenu zgradu u kojoj si je uredio skromni župni stan. Napustio je župu nakon sedam godina službovanja zbog velikog siromaštva.

 

 

 

XX. stoljeće

Početkom 20. stoljeća u sredini sela još je stajala crkva s tornjem, ali je od potresa 1880. bila u jako lošem stanju. U njoj se još služila misa , ali uz određenu opasnost za vjernike. U kolovozu 1912. naredbom kotarskog predstavnika crkva je bila zatvorena, a nakon toga se pristupilo rušenju 1914. godine.
Dograđena je na župnom vrtu „kapelica“ uz školu u kojoj se održavao vjerski život sve do posvećenja novo izgrađene crkve 1940. godine. Donja Dubrava je punih 26 godina bila bez župne crkve.

 

 

Kapelica, prizemno desno

 

 

Župnik iz Donjeg Vidovca Petar Lichenberger bio je imenovan upraviteljem župe u Donjoj Dubravi 1931. godine i tu je dužnost obnašao do 1935. godine. U Dubravu je dolazio kolima ili biciklom tri puta tjedno služiti misu u privremenoj kapeli. Pokrenuo je i Dubravčane i počeo je skupljati sredstva za gradnju nove crkve te je osnovao i odbor od 22 člana koje je narod izabrao na trgu, da vodi poslove oko sabiranja milodara za novu crkvu.