IN MEMORIAM + fra STJEPAN MIKULAN

U ponedjeljak 15.lipnja 2009. godine umro je u 69. godini života u Zagrebu naš dragi redovnički brat,svećenik i redovnik, franjevac trećoredac Stjepan Mikulan, rođen u vašoj župi 19.prosinca 1940. Fra Stjepan, mi smo ga uglavnom zvali Štef ili još više Miki, a vaš Pišta, bio je dragi čovjek i našoj zajednici i vjernici s kojima je živio i kojima je bio poslan kao svećenik, koji ih je okupljao oko oltara, pomagao im da čuvaju svoju vjeru, ljudske, kršćanske i nacionalne vrijednosti, osobito u Njemačkoj, gdje je proveo najveći dio svoga života.


 

Fra Stjepan se rodio u Donjoj Dubravi kao četvrto od devetero djece u obitelji Franje i Veronike rođ. Mustač. Nakon osnovne škole u Donjoj Dubravi došao je k nama u Zagreb, gdje je maturirao u sjemenišnoj gimnaziji na Šalati i gdje je završio studio teologije na Bogoslovnom fakultetu. Redovnički novicijat završio je u Krku. Svećenički red primio je u zagrebačkoj katedrali 29.lipnja 1967., a mladu misu proslavio je u Donjoj dubravi 9.srpnja iste godine. Jednu godinu radio je kao kapelan u župi Preko na otoku Ugljanu, a potom je poslan u SR Njemački, gdje je prve četiri godine bio dušobrižnik njemačkim vjernicima, a potom našim hrvatskim radnicima. Radio je u Oberhausenu, Bad Säckingenu i Duisburgu. Kraće vrijeme bio je župnik u Belišću u Slavoniji i ispovjednik u samostanu Sv. Mihovila u Zadru. Navršivši šezdeset i pet godina života, vratio se 2005. u domovinu vrlo narušenog zdravlja i otada do smrti bio član samostana Sv. Franje na Odri na jugu Zagreba, gdje je pomagao u staračkom domu koliko su mu bolesti dopuštale. Blaženo je izdahnuo popraćen molitvama svoje redovničke braće.

Pogrebne obrede na Mirogoju vodio je naš redovnički poglavar fra Ivan Paponja, koji se pred mrtvačnicom oprostio od pokojnika lijepim riječima. Na grobu su progovorili fra Miroslav Barun, koji ga je najbolje poznavao iz školskih klupa i života u Njemačkoj i prečasni Blaž Horvat, vaš mještanin i upravitelj katedrale u Varaždinu. On je najljepšim riječima opisao majku, oca i svu pokojnikovu obitelj. Roditelji su mu dali, naglasio je prečasni Blaž, ono najljepše ljudsko i kršćansko i nije čudo da je Pišta zaželio biti svećenik,a isto tako najmlađi brat Drago, a sestra Vera, sad Želimira, postala je redovnica u Družbi milosrdnica sv. Vinka Paulskoga. Kanule su suze za pokojnikom, ne samo moje. Uz vjernike iz Zagreba zapaženi su i vjernici iz Donje Dubrave na čelu sa župnikom velečasnim Mirkom Pilajem i mnogo svećenika i časnih sestara.
Poslije pogreba služena je sveta misa u crkvi sv. Franje Ksaverskoga u Zagrebu, a predsjedao joj je i propovijedao pomoćni zagrebački biskup Valentin Pozaić.
Nakon mise okupili smo se u samostanskoj dvorani u kršćanskom zajedništvu i uz okrepu prebirali sjećanja. Dan prije samostanska zajednica u Odri oprostila se na svetoj misi s dragim pokojnikom. Lijepe riječi uputio je okupljenima fra. Ilija Živković.
Naš Štef i Miki, vaš Pišta, bio je voljena osoba zbog druželjubivosti, prijateljstva, jednostavnosti i dobrote. Voljelo smo ga mi, voljeli su ga njemački i hrvatski vjernici kojima je bio dušobrižnik. Mi ćemo ga zadržati u dugom sjećanju, a vjerujemo da ga nosite u srcu i vi župljani njegove rodne župe u Donjoj Dubravi.

Fra. Vice Blekić