BOLESNIČKO POMAZANJE

Isus je svojoj zajednici - Crkvi - povjerio da bude prisutna bolesnima i svima koji pate i da se za njih brine onako kako im je on bio prisutan i kako se on brinuo za njih.
 
Sakrament bolesničkog pomazanja na poseban je način “znak” (simbol) susreta uskrslog Krista i njegove zajednice s bolesnikom. U tom se susretu očituju i darivaju pažnja i ljubav Krista i njegove Crkve prema bolesnoj braći.


Sakrament bolesničkog pomazanja, već prema prilikama, može se slaviti na više načina:
• redovno zajedničko slavljenje bolesničkog pomazanja izvan mise ili pod misom
• redovno pojedinačno slavljenje bolesničkog pomazanja;
• zajedničko ili pojedinačno slavljenje bolesničkog pomazanja u bližoj smrtnoj opasnosti.

 

 

U svim je oblicima slavljenja bolesničkog pomazanja zajedničko ovo:
• susret s bolesnikom u Kristovo ime i u ime njegove zajednice (to se događa i onda kad se susreću samo svećenik i bolesnik);
• priznavanje grijeha i molitva za oproštenje (općenitom ispovijedi u pokajničkom činu ili sakramentom pomirenja);
• slušanje Božje riječi čitanjem iz Svetog pisma (u smrtnoj opasnosti dovoljno je kratko podsjetiti na bitno iz evanđeoske poruke: na ljubav kojom nas Bog prihvaća i koju od nas očekuje);
• polaganje ruku i pomazanje svetim uljem na čelu i rukama;
• sveopća (vjernička) molitva kojom se ističe povezanost bolesnika sa svom Kristovom zajednicom i sa svim ljudima;
• euharistija: ako je moguće, dobro je slaviti sakrament bolesničkog pomazanja za vrijeme euharistijskog slavlja jer se time ističe da se bolesnik pridružuje Kristovu vazmenom otajstvu (otajstvu njegove muke, smrti i uskrsnuća) koje se spominje i postaje prisutno osobito u euharistiji.

U smrtnoj opasnosti bolesniku se donosi POPUDBINA, tj. bolesnik se pričešćuje Kristovim tijelom i njegovom krvi da bi mu bili “hrana” i snaga na njegovu “putu” u njegovu “prijelazu” kroz smrt u novi život.

 

Sakrament bolesničkog pomazanja može se dijeliti svim vjernicima koji su teže bolesni (npr. prije operacije uslijed opasne bolesti, starijim i bolesnim osobama kojima su snage znatno popustile i sl.).


Za vrijeme slavljenja sakramenta bolesničkog pomazanja svećenik maže bolesnika svetim uljem na čelu i rukama govoreći:

 

 

OVIM SVETIM POMAZANJEM
I SVOJIM PREBLAGIM MILOSRĐEM
NEKA TE GOSPODIN
MILOŠĆU DUHA SVETOGA POMOGNE.
Bolesnik i zajednica: AMEN.
NEKA TE SLOBODNA OD GRIJEHA SPASI
I MILOSTIVO PRIDIGNE.
Bolesnik i zajednica: AMEN.

 

Ukratko bismo o sakramentu bolesničkog pomazanja mogli reći ovo:
• Sakramenat bolesničkog pomazanja jest sakramenat susreta uskrslog Krista i njegove zajednice s bolesnom braćom;
• po tom sakramentu botesnik prima “milost Duha Svetoga” (“milost” znači nezasluženi Božji dar, dar Ljubavi);
• primljena “milost” Duha Svetoga:
• pomaže spasenju svega čovjeka (čovjeka kao duhovno-tjelesnog bića);
• bolesnika ispunja pouzdanjem u Boga;
• ispunja ga snagom u patnji i u tjeskobi pred neizvjesnom budućnošću i
smrću;
• jača ga da ne podlegne u iskušenju (napasti) zla i Zloga;
• može mu dati da postigne i ozdravljenje, ako to služi njegovu dobru i
spasenju;
• daje oproštenje grijeha (i teških ako se bolesnik ne može ispovjediti).