20. travnja 2024. godine članice Udruge žena iz Donje Dubrave krenule su na dvodnevni izlet u Dalmaciju. Prvo odredište bio je Vepric, naš mali Lurd u zagrljaju Biokova. Ovo poznato marijansko svetište u blizini Makarske nastalo je po uzoru na pećinu Gospe Lurdske. Nakon kratkog predaha u idiličnoj oazi mira i zelenila slijedilo je uzbudljivo uspinjanje, ne pješke u gojzericama, već u malim busevima prema nacionalnom parku Biokovo, gdje je izgrađena prva nebeska šetnica u Hrvatskoj. Sama cesta do odredišta već je atrakcija za sebe. Ona u pola sata koliko traje vožnja do visine 1228 metara, pokazuje sva lica Biokova, od šuma, krša i prekrasnog pogleda na Makarsku rivijeru, pogleda koji svakim kilometrom postaje sve velebniji. Sa strahopoštovanjem smo zakoračile na šetnicu, a nekima su i noge zadrhtale. Hod po prozirnom staklu iznad litice omogućuje doživljaj iz ptičje perspektive. Pogled od kojeg zastaje dah, nekom od straha, nekom od ljepote, ali prohodati šetnicu nezaboravno je iskustvo i pamti se cijeli život. Cijelo vrijeme putovanja naša vodičica upoznavala nas je sa prirodnim znamenitostima i životom u krajevima kroz koje smo prolazili: dolina ušća Neretve, Baćinska jezera i stižemo do Malostonskog zaljeva i velebnog Pelješkog mosta koji nas vodi na Pelješac. Slijedi druženje uz večeru i dalmatinsku glazbu, smijeh i pjesmu, u okruženju vinograda i pogledom na more i otok Korčulu koji nas očekuje drugi dan putovanja.
Nakon kraljevskog doručka slijedi vožnja po valovitom moru do Korčule, gdje nas je dočekala lokalna vodičica Neda i u dva sata zajedničke šetnje upoznala sa bogatom poviješću i životom otoka i grada Korčule. Upijale smo gotovo svaku njenu riječ iz koje je zračila ljubav prema Korčuli, koju je prenijela i nama. Možemo reći da smo Korčulu doživjele njenim očima. Pamtiti ćemo korčulanske kule i zidine, kuću Marka Pola, procesiju, Katedralu sv. Marka i njenu bogatu riznicu. Nakon povratka na Pelješac slijedi ručak i "obiteljsko" fotografiranje. Za rastanak jagode i međimurska pjesma, zatim napuštamo oazu cvijeća, vinograda i agruma. Prekrasno okruženje ostaje nam u mislima i na fotografijama. Put je bio dug, ali prekratak za prepričavanje svih dogodovština. Obogaćene lijepim doživljajima vratile smo se nakon ugodne vožnje u naše drago Međimurje i Dobravu... i već sanjamo o novim izletima!
Katarina Frančić
