Preko ovog korizmenog vremena približavamo se našem najvećem blagdanu Uskrsu. Još nam odzvanjaju riječi, od početka korizme, proroka Joela: „Sada, govori Gospodin, vratite se k meni svim srcem svojim posteć, plačuć i kukajuć. Razderite srca, a ne haljine svoje! Vratite se Gospodinu, Bogu svome, jer on je nježnost sama i milosrđe, spor na ljutnju, a bogat dobrotom.“ Po tim riječima, nismo ni slutili, kakva će nam biti korizma i ovo vrijeme i prije i poslije Uskrsa. A ono što upravo prolazimo je pravo korizmeno vrijeme. Rijetko kada se može doživjeti takav trenutak da je svaki pojedinac u mogućnosti preispitati svoju savjest, svoj način života, vrijednosti i onog što proizlazi kao rezultat toga.
Ovaj, corona virus, je na neki način objedinio cijeli svijet. Više nije bitno tko će zgrnuti više novaca ili steći nečeg više. Najbitnije je tko će opstati i preživjeti. Više se ne postavljaju pitanja: čega se odričeš u korizmi. Bespotrebno je razmišljati o odricanju od hrane, pića, užitaka jer i te vrijednosti, iako još uvijek dostupne, na neki način su ograničene.
Pomalo me to podsjeća na vrijeme naših baka, djedova, roditelja. Za njih je to bilo istinsko vrijeme preispitivanja svoje savjesti, pokore, odricanja, molitve. Pravila su se znala; nema svadbi, plesa - fešti, proslava, krštenja. Post je bio i te kako poštivan a Uskrs iščekivan.
Molitva i odlazak u crkvu bili su sastavni dio života. Vremena su se mijenjala i pomalo smo izgubili kompas i zaboravili na prave vrijednosti života. Ovo današnje vrijeme u kojem svi imamo samo jednu želju - ostati zdravi - pomalo nas je prizemljilo. I opet se postavlja pitanje: što nam ostaje?
Ostaje nam molitva, jača nego ikada. Evo neku večer svi preko malih ekrana i radija molili smo zajedno sa Papom Franjom, u razmišljanju kako Bog čuje i želi čuti naše potrebe i kako imajući pouzdanje u Božju prisutnost, blizinu ne smijemo imati nikakvog straha, da Bog sve okreče na dobro. Možda će ljudi tek sada shvatiti koliko puno znači ona iskrena molitva, molitva iz dubine srca u okrilju vlastitog doma i obitelji.
Crkve su nam zatvorene, fizički nedostupne, ali pastiri su našli načina povezati se sa svojim stadom preko medija. Hvala Bogu na novim tehnologijama, a ljudi, oni tek sad shvaćaju da iako svatko na svom balkonu, čine jednu veliku zajednicu. Vrijeme je takvo da ni najbliži članovi obitelji nisu u mogućnosti biti jedni uz druge fizički, ali u srcu i molitvi svi smo zajedno. Da svakog dana govori se koliko je umrlo od corona virusa i kod nas i u svijetu. Istina stariji i s dijagnozama su u opasnosti, no kad bi netko imao hrabrosti reći a koliki su životi upravo u to vrijeme sačuvani, poglavito mladi koji nažalost vikendima u jutarnjim satima završavaju svoje zemaljsko putovanje i ostavljaju svoje obitelji u žalosti. Danas su u svojim obiteljima živi.
Kad bi netko rekao da nam to Bog. vjera brani, bili bismo ljuti i gnjevni na Njega, našu vjeru, jer nam oduzima slobodu. Danas, kad je to s ove strane gledano za opće dobro, onda je u redu, Promislimo zašto nas ovo vrijeme stavlja u obiteljske prostore, da radimo ono što smo zaboravili, što nas usrećuje i pritom ostvarujemo ono za što nikad nemamo vremena. Sigurno se i danas Bog brine za nas, daje nam mogućnost da razmišljamo o svom životu, zdravlju, obitelji i da ne mislimo samo za dobit i tjelesni užitak.
Istina mnogim vjernicima nedostaje crkve. Ne mogu na misu, ispovijed, pričest, na molitvu za svoje pokojne na razne susrete. Kao što sam već spomenuo naši mediji nam omogućuje zajedničku molitvu svaki dan , pa tako ostaje ispunjenje vjerničkog život. Upravo tu dolaze do izražaja riječi našeg blaženog Alojzija Stepinca: „Kada ti oduzmu sve, ostaju ti dvije ruke, sklopi ih na molitvu“.
Veliki je Tjedan, sveto vrijeme koje prethodi bližoj proslavi Uskrsa. Pred nama, poslije Cvjetnice, koju ove godine na izvan nismo mogli svečano proslaviti, dolazi Vazmeno Trodnevlje: Veliki četvrtak, Veliki Petak, Velika subota. Ovo je prilika da se podsjetimo što će nam ove godine biti uskraćeno. Nadam se da će nam mediji ipak sve to približiti.
Veliku četvrtak; Misa posvete ulja što je biskup koncelebrira sa svojim prezbiterijem i u kojoj se posvećuju sveta Ulja gdje se očituje zajedništvo prezbitera s njihovim biskupom. U misi biskup potiče svećenike da ostanu vjerni svojoj zadaći i poziva ih da javno obnove svoja svećenička obećanja.
Navečer je Misa Večere Gospodnje u kojoj se slavi spomen Isusove posljednje večere, zavežu se zvona, orgulje prestanu svirati i ogole se oltari i vjernici poslije klanjanja Presvetom raziđu se u tišini.
Isusova posljednja večera je spomen na; Prvu svetu Misu koju je Isus prikazao, prvu pričest koju su primili apostoli i prvo ređenje: Isus reditelj a apostoli ređenici – svećenici riječima: „OVO ČINITE MENI NA SPOMEN“ Isus je apostolima predao vlast pretvarati kruh i vino u njegovu krv i tijelo, a apostoli su to predali biskupima i svećenicima. Isus je to ustanovio da trajno bude među nama – pod prilikama kruha i vina, da bude naša žrtva – u svetoj misi i da bude naša hrana u svetoj pričesti.
Veliki petak - dan Muke Gospodnje . Počinje u tišini s molitvom. Slijedi prvi dio: Služba riječi uz redovito dva čitanja i psalma čita se Muka koju je zapisao Evanđelist Ivan. Slijedi sveopća molitva - molitva za j crkvu, za vjernike za kršćane židove, za one koji ne vjeruju u Krist, koji ne vjeruju u Boga i za sve potrebe. Nakon molitve slijedi otkrivanje Križa i klanjanje svetom Križu. Obred Velikog petka završava sa svetom pričesti i razlaz u tišini.
Velika Subota - Vazmeno bdjenje u svetoj noći: Blagoslov ognja i pripravljanje uskrsne svijeće. Svečani ulazak u crkvu sa poklikom Svjetlo Kristovo, vazmeni hvalospjev koji se obično pjeva. Počinje Služba riječi čitaju se najmanje tri predviđena čitanja iz Starog zavjeta zajedno sa psalmima i posebnom molitvom. Nakon čitanja pripremi se oltar, upale se svijeće i svećenik započinje svečano „Slava Bogu na visini“ upale se orgulje i zazvone zvona. Nakon toga svečani poklik Aleluja i nastavak evanđelje koje govori o susretu sa Uskrslim Isusom. Homilija poslije koje slijedi Krsna služba- litanije, blagoslov vod , obnova krsnih obećanja i krštenje ako ga ima. Dalje s prinosom darova i nastavak svete mise. Na samom kraju slijedi čestitka.
Eva malo smo upoznati sa svetim obredima koji nas uvode u proslavu Uskrsa. Uskrs je simbol kršćanske nade, najuvjerljiviji dokaz da smrt nipošto nije kraj. Ohrabrimo se, utješimo se! Posljednju riječ nema patnja nego radost. Kao što je Kristov narod slavio Pashu koja je svetkovala njegov izlazak iz ropstva, tako i svetkujemo pashu našega izlaska iz ropstva grijeha i smrtnosti – USKRS! Stoga Svima Vama želim da ovaj Uskrs koji će nam bisti svakako drugačiji od onih na koje smo naučeni i navezali, zbog corone virusa, jer je to blagdan zajedništva, blagdan Obitelji, iako razdvojeni povežimo se zajedno s Uskrslim Gospodinom koji k svima nama dolazi u ljubavi.

Sretan i blagoslovljen Uskrs!

Želi vam, župnik
Mirko Pilaj