Zadnjeg dana rujna Tihomir Nestić, trener NK „Dubravčan“, nakoh 4 godine provedene u klubu, podnio je neopozivu ostavku. Uprava klub, na čelu s predsjednikom Franjom Knezom, brzo je reagirala i angažirala Branka Čmelješevića. Pod vodstvom novog trenera naši su nogometaši zabilježili 4 pobjede u nizu. Kako g. Čmelješević dolazi iz susjedne županije relativno je nepoznat dobravskoj sportskoj javnosti. Zamolili smo ga za intervju kojem se on rado odazvao. Što nam je rekao možete pročitati u nastavku..

Gospodine Čmelješeviću predstavite se dobravskoj nogometnoj javnosti.
Slavonac iz mjesta Davor rođen 01.04.1971. Živim u koprivničkom prigradskom naselju Herešin. U Herešinu sam proveo najljepše nogometne trenutke igrajući u 3. HNL, a o mojim igrama neću pričati, to neka kažu drugi. Trenerski početak bio je paralelno s igračkim danima, kada sam kao prvotimac igrao a u isto vrijeme 9 godina vodio mlađe uzraste u 3HNL. Nakon igračkih dana, preuzimam seniorsku ekipu NK Zagorec iz Koprivnice i nakon godinu dana preuzimam NK Močile (Koprivnica) i osvajam kao trener 1.mjesto i ulazak u 1 ŽNL .Toga trenutka postao sam jedan od rijetkih koji je osvajao prvo mjesto kao igrač, a poslije i kao trener što me jako veseli. Poslije toga vratio sam se u matični klub Herešin a nakon toga vodim klubove Starigrad, Molve, Kunovec i Koprivničke Brege gdje sam bio posljednje 4 godine i evo me sada u NK Dubravčan.

Kako je došlo do Vašeg angažmana u Dubravčanu? Tko Vas je od ljudi iz kluba kontaktirao?
Na preporuku Dražena Horvata u klupske prostorije pozvali su me g.Franjo Knez i g.Dejan Vučenik. i u konstruktivnom razgovoru oni su izrazili svoje stavove što se tiče prve ekipe i ja sam prihvatio jer se ne plašim ozbiljnosti zadatka koji je stavljen pred mene i već isti dan sam vodio trening.

Kako ste zadovoljni sredinom u koju ste došli, prvenstveno igračkim kadrom, a zatim Upravom kluba i općenito kako je organiziran klub?
Što se tiče sredine u koju sam stigao mogu samo reći RESPECT. Što se tiče igračkog kadra , tu se zahvaljujem g. TIHOMIRU NESTIĆU koji je sjajno selekcionirao ekipu i u nasljeđe mi ostavio materijal od kojega se može puno toga napraviti. Naravno da postoji prostor za napredak u samoj igri, a u prvim danima sam detektirao najveći problem kojega sam prenio upravi i vjerujem da budemo to i realizirali. Bilo bi nezahvalno isticati pojedinačno igrače jer uglavnom mi smo obiteljsko okruženje svih pojedinaca i zato su igrači jako dobri. Što se tiče uprave i organizacije u klubu i oko kluba iskreno sam oduševljen jer u našoj koprivničkoj ligi 95% klubova bili bi ljubomorni da imaju ovakve uvjete za rad . Velika hvala svima koji omogućuju na bilo koji način da nama u svlačionici ništa ne fali .

Nedjeljnom pobjedom protiv „Sloge“ iz Štrigove, Dubravčan je došao na drugo mjesto prvenstvene ljestvice i apetiti su porasli, međutim još dosta toga ne štima u igri momčadi.
I protiv „Sloge“ smo imali „crnu rupu“ kada smo primili dva gola i nismo mogli spojiti 10ak minuta dva točna dodavanja. Sva sreća što je bio kraj poluvremena. Što mora „Dubravčan“ promijeniti da igra bolje?
Da, dobro ste rekli crna rupa ali i to je dio nogometa kad se nakon brzog vodstva nesvjesno povučeš i protivnik dobije krila postane jako nezgodno. Sad nam se to dogodilo i nije bilo lako dići momčad u drugom poluvremenu na psihološkoj bazi. Ali to su svi dečki s karakterom i iz utakmice u utakmicu oni to pokazuju da im je voljni moment ili karakter jača strana. Najveći problem ove utakmice je bila velika važnost koju sam naglašavao cijeli tjedan pa je to možda malo i bio problem , dečkima sam možda ipak trebao pustiti da bez psihološkog pritiska MORATE krenu u tekmu .

Vrlo ste temperamentni u vođenju utakmice. Cijelo vrijeme dajete upute igračima, gestikulirate, stalno ste u pokretu. Prođete nekoliko kilometara tijekom utakmice. Još ćete utrčati u teren.
Uvijek na svakoj utakmici cijelog sebe dajem za ekipu želim da dečki znaju da nisu sami , želim ih dodatno dignuti da trče i bore se , nisam tip čovjeka koji sjedne na klupu i mirno gleda. Ne to nije moj stil, ja sam dio te ekipe i na sve načine tražim od njih dodatnu mobilizaciju.

 Minuli utorak nekoliko igrača nije izdržalo trening. Volite ih nagaziti. Kako ste zadovoljni fizičkom spremom momčadi?
Svaki trening je novo dokazivanje, treningom postaješ jači čvršći metalno jak u glavi i volim da igračima istražujem granice do kuda mogu ići , folirante i neradnike brzo prokužim i njih odstranim iz momčadi, drago mi je da u našem klubu svi igrači prihvaćaju moja pravila treniranja tj. kako oni kažu bit će i danas lijep trening.

Dugu ste radili u podravskim ligama i dobro poznajete situaciju u podravskom nogometu. Gdje je „Dubravčan“ u odnosu na najbolje podravske prvoligaše? Kako bi prošao u srazu s klubovima iz Imbriovca, Kunovca, Legrada?
Definitivno Dubravčan bi bio u borbi za prvih pet mjesta upravo s tim ekipama koje ste nabrojili ostatak lige teško bi pratio ovu grupu. U koprivničkim ligama je nezamislivo da zadnji pobijedi prvoga. Ovdje se igra puno jači nogomet znam reći da su ovdje u glavama igrača njemačka upornost i engleska hrabrost sa svakim se potuci za bodove i nikada tekma nije gotova dok sudac ne svira kraj.

4 utakmice ste na klupi „Dubravčana“. Imate stopostotni učinak. 4 pobjede. Hoće li se pobjednički niz nastaviti i na tradicionalno teškom gostovanju u Cirkovljanu nadolazeće nedjelje?
Na ovakvo pitanje teško je dati odgovor , nitko sretniji od nas ako uzmemo bodove , obećati možemo hrabru igru svaki da daje 100 % svojih mogućnost ,onda ako je protivnik stvarno bolji budemo im čestitali, ali prije toga se moraju žestoko pomučiti da nas nadigraju.

Kod dijela dobravske sportske javnosti prije početka prvenstva bio je prisutan strah da ćemo biti kanta za napucavanje u ligi. Ni najveći optimisti nisu očekivali da će „Dubravčan“ nakon 11 kola biti drugi, bod iza prvoplasiranog. Vjerujete li da „Dubravčan“ može osvojiti ligu?
Vjerujte mi uopće se ne zamaram s što bi bilo kad bi bilo. Ja radim svoj posao najbolje što mogu i tražim bodove u svakoj tekmi , sad da li je to dovoljno da se održimo visoko pozicionirani ili ne vrijeme će pokazati. Stvarno bi bilo ne realno razmišljat tako daleko

I za kraj Vaša poruka dobravskoj sportskoj javnosti.
Hvala što ste uz nas, Vi ste naša snaga i naše pobjede su zajedničke zato ostanite uz dečke do kraja i kad se gubi i kad se pobjedi .Zajedno smo najjači