Nad otvorenim grobom Tete Lize, u ime "Seljačke sloge", od nje se oprostila Štefica Kovač, predsjednica KUDa. Njezine riječi možete pročitati u nastavku.
U Donjoj Dubravi 16. studenog 1924. godine rođena je Elizabeta Toplek, legenda međimurske narodne pjesme. Elizabet Toplek postala je Teta Liza davnih dana kad je radila kao školska kuharica i kad su je djeca od milja zvala teta Liza. Taj ju je nadimak pratio cijelog njezinog života, a pod tim je imenom pronijela dobravsku i međimursku pjesmu diljem Lijepe Naše i Europe.
Broj njenih nastupa je velik i sada bi ih bilo nemoguće sve nabrojiti. Spomenimo samo da međimurska pjesma čula od hladnog sjevera do toplog juga – od Švedske do Makedonije.
Za svoj je rad dobila brojna priznanja i odlikovanja: od lokalnih preko županijskih pa sve do najviših državnih priznanja. Često je u šali znala reći da je pjevala svim predsjednicima. I zaista – u njezinom su glasu užvali i Tito i Tuđman i Mesić.
Iza nje su ostala dva glazbena projekta: Teta Liza i Lado te Teta Liza i Tonček, a za oba je projekta nagrađena s čak pet Porina: tri s Ladom 2007. godine i dva s Antunom Horvatom, našim Tončekom, 2010. godine.
Teta Liza bila je prava Dobravčica, prava Međimurka. Nikad, pa ni na javnim nastupima na radiju ili televiziji ili u razgovorima s brojnim novinarima nije odustajala od svog kajkavskog, međimurskog, dobravskog govora. Duhovita, ali odlučna, često je znala voditeljima reći: „Govorim kak se pri nas govori. Ja vas se razmem, kak god vi govorilji, pak unda misljim da i vi mene razmete!“
A Nenad Peršak, autor „Dobravske vuljice“, kao da je svoju pjesmu napisao baš za nju:
Znate ljudi de je Dolnja Dubrava
Ona je v glubljini srca mojega
Tam de Mura Dravicu je kušnula.
Isto je i s Tetom Lizom! Bila je i uvijek će biti baš tu…
… de Mura Dravicu je kušnula
… de je Dolnja Dubrava
… v glubljini srca našega!
(oproštajni govor KUD-a „Seljačka sloga“; Željko Kovač)

ttl082017u
Natrag