Posljednja utakmica sezone ekipa „Dubravčana“ igrala je u Petrijancu. Za potvrdu trećeg mjesta trebala nam je pobjeda od 14 koševa razlike koju na kraju nismo uspjeli ostvariti. Pobjedili smo sa minimalnih 77 – 76 i tako ostvarili „Pirovu pobjedu“ za oproštaj. Ona je neđutim  „toliko slatka“ kao da smo osvojili svjetsko prvenstvo. Zašto? Zato jer smo na gostovanje  išli sa ekipom koja ne da nikad nije igrala zajedno nego se nikad ni „tuširala nije skupa“ . Prvotimci Fran Raić, Patrik Blažeka,  Sven Igrec  te naši mladi talentirani košarkaši (Hanić M., Matotek A., braća Klipić, Valpatić B.) bili su kreatori senzacionalne pobjede nad ekipom domaćina.  Dečki su pokazali karakter (čitaj:dečki imaju m_ _a) i obranili čast „dobravske košarke“ na najbolji mogući način. Ne pjevam hvalospjeve na njihov račun, samo objašnjavam izraz - senzacionalna pobjeda.  Jer ekipa je dala sve od sebe i pokazala kako se bori za svoj klub! Toliko pozitivne energije dugo se nije osjetilo u  našim redovima pa se ovim dečkima zahvaljujem od svega srca na pruženoj igri i čestitam na ostvarenoj pobjedi.

A SADA PAR RIJEČI O STANJU U KLUBU/barem kako ja to vidim/

Bitku koja je odlučivala o plasmanu u finale izgubili smo na čudan i pomalo sramotan način. Ekipa „Nedelišća“ je u uzvratu nadaknadila naših +26 i izborila priliku da se bori za naslov pobjednika lige. Mi smo tu utakmicu imali katastrofalnu napadačku večer  tako da ni „kontejner  nismo mogli pogodili“  To je već znana i završena priča.                                                                                                      
 Ali što se dogodilo „Dubravčanu“  nakon ovakvog poraza? To ostaje enigma!  Još uvijek ne razumijem zašto je većina prvotimaca „Dubravčana“ dala sebi za pravo da ne igraju utakmicu za treće mjesto i oproštaj od sezone. Da li nam je to ispod časti!? Da li su glave već bile posložene da smo ovogodišnji finalisti i već dižemo pobjednički pehar?

14 kola savršeno smo funkcionirali. Imali najbolje otvaranje sezone otkada sam u klubu, a u klubu sam 28 godina. Savršeni skor! Stvari su funkcionirale odlično! A onda......., a onda nam se „svijet sruši“ poslije jednog poraza. U tjedan dana događa nam se „raspad sistema“ .               Pa dečki takav je sport. Sastoji se od pobjeda i poraza. Lijepo je kad se pobjeđuje, ali moraš biti velik i u porazu. Ali taj karakter mi očito nemamo! Podvinuti repove i prepustiti  klub stihiji najlakše je u takvim trenucima!                                                             

Zato se zahvaljujem svim mladim dečkima koji su ostali uz klub do kraja, a posebno navijačima koji su nas bodrili cijelu sezonu.

                       Krušelj K.