Prvo što sam pitao, kad sam čuo rezultat iz Nedelišća, gdje su naši košarkaši potopljeni s 34 koša razlike i ispali iz doigravanja za prvaka lige, bilo je „tko je sve nedostajao ?“. Nemoguće je da bi u kompletnom sastavu izgubili od sastava koji su doma, prije 10ak dana, pobijedili, s pola snage, s 26 koševa razlike. Momčadi koja je u prosjeku 15 godina starija od naše i koju su ove godine 3 puta bez većih napora pobijedili.
„Igrali su svi, kompletna momčad“ bio je odgovor sugovornika.
Što se desilo na Veliki petak s našim košarkašima, koji su ove godine završili ligaško natjecanje s 15 pobjeda i jednim porazom, koji su tako suvereno, od jeseni 2014., vladali C ligom?Loš dan, krivi pristup utakmici nakon pobjede doma s 26 koševa razlike. Očito da je pristup bio, idemo riješiti formalnost, pred nama je Uskrs, produženi vikend, zabavimo se malo i onda zbijmo redove za finale s pojačanom „Globetkom“.
Na žalost takvim pristupom, pokazalo se, nije bilo moguće izgubit s manje od dopuštenih 26 koševa razlike, ni od za dva koplja slabijeg protivnika. Domaćini su se nabrijali i furioznom igrom od početka do kraja utakmice dobili susret s više nego dovoljnih 34 koša razlike, dok su naši košarkaši zbunjeno promatrali što se to njima, vladarima lige, događa.
Kad te netko „nabije“ 34 koša razlike moraš se pokriti ušima i šutjeti.
Ali…
Ove godine doigravanje igraju 4 najbolje momčadi. U polufinalu 2 utakmice iz kojih bolji ide u finale u kojem se igra na 3 pobjede.
Pred doigravanje, prednost domaćeg terena trebala bi imati momčad koja je u redovnom dijelu sezone bila bolje plasirana. Čemu bi se redovni dio igrao da nije tako.
Malo mi je bilo neobično kada sam pročitao odluku Međimurskog košarkaškog saveza, da se u polufinalu igraju dvije utakmice. Zašto ne na dvije pobjede, da bolje plasirani klub ima prednost, eventualne treće utakmice, na domaćem terenu. Moje čuđenje bilo je još veće kada sam pročitao da prvu utakmicu „Dubravčan“, kao bolje plasirana momčad, igra doma, a odlučujući susret i eventualne produžetke u gostima. Dakle, ne da se igra na dvije pobjede ili da odlučujući susret igra doma, nego „Nedelišće“ kao četvrtoplasirani ima prednost domaćeg terena u uzvratu.
Dali bi sudionik finala bila naša momčad da se druga utakmica igrala v Dobravi? Vjerujem da bi. Dali bi dobili treću utakmicu da se igra na dvije pobjede? Isto vjerujem da bi. Koju su to prednost imali što su uvjerljivo osvojili ligu s 15 pobjedu i jednim porazom?
Nikakvu. Imali su hendikep.
Gospoda iz saveza se zaigrala i slažu plavila kao da su zalutali u sport. Ako pronađu bilo koji sportu, u cijelom svijetu, s ovakvim doigravanjem ja ću im se ispričati na ovom „zalutali u sport“.
U stvari zašto da traže? Kad izgubiš 34 koša razlike pokrij se ušima i šuti.
Mladen Hunjadi
Nedelišće-Dubravčan 74:40 (18:9, 14:9, 20:12, 22:10)
Nedelišće: Gospočić 8, Gašparlin, Lesar 5, Ganzer, Marciuš 2, Šegović I. 2, Bušković 24, Šegović J. Sudec, Horvat 21, Juras 12.
Dubravčan: Varga 15, Rusak 3, Raić, Igrec, Lukša 2, Štefić S. Međimurec 5, Blažeka 6, Matulin, Hanić, Ribić 9, Štefić D.