Ovaj naslov moram objasniti. Gostuješ kod „fenjeraša“ lige i misliš – dovoljno je pojaviti se  i protivniku će biti „pune gače“. To ti se u  mnogo slučaja odbije o glavu. Ideš  na teren s takvim stavom i ako stvari ne idu onako kako si zamislio nastaje panika, nastaje problem. To se dogodilo nama. Znali smo da ćemo susret dobiti, a nikako da tu svoju kvalitetu pokažemo na terenu i rezultatski se odvojimo. Pobjeda je ipak izborena, prije bih rekao- iščupana pa je zato ovaj susret bio TEŽAK!

NEGLEDLJIV? Negledljiv zato jer smo svi mi, igrači, trener i navijači računali da ćemo na terenu vidjeti dopadljivu i raspoloženu momčad „Dubravčana“ koja će se lako obračunati sa protivnikom. No kako smo se mučili čitavo prvo poluvrijeme i veliki dio drugog, ovaj susret bio je - NEGLEDLJIV! Najbolje se to moglo vidjeti poslije posljednjeg zvižduka sudaca kada je samo jedan domaći navijač (Bone) ostao na tribini i čekao pozdrav ekipe. Ostatk je nezadovoljan otišao kućama.

Eto tako je to izgledalo. Trebao je to biti susret mačke i miša,  u kojem smo mi dakako mačka, no ispalo je drugačije. Dakako da je svaka pobijeda vrijedna pa je i ova takva i ne treba je omalovažavati. Ako zaboravimo prvu četvrtinu, ostatk tekme nije bio toliko loš. Igrali smo samo na momente dobro,a  ostatak - koliko je trebalo. Zabili smo na kraju 73 poena što je sasvim solidna brojka te imali čitavo drugo poluvrijeme kontrolu rezultata i konačnog ishoda. Ipak, to da si bolji treba uvijek pokazati na terenu, a ne u verbalnim razmiricama u minutama odmora! Sreća je da smo imali nekolicinu raspoloženih igrača gdje moram izdvojiti Luku Rusaka koji je ulaskom donio toliko potrebnu živost i probudio momčad. Bitno je ubrzao ritam i uspostavio igru kakva nam odgovara. Rastrčanu i kombinatornu. Prihvatio je taj ritam mladi Blažeka  i s nekoliko dobrih prodora razbijao „dosadnu“ zonu domaćina. Ovakvom upornom i, kako sam je nazvao, dosadnom zonskom formacijom, „Kotoriba“ je čitavo poluvrijeme održavala priključak pogotovo što su naši vanjski šutevi završavali na obruču. A kako naša igra puno ovisi o preciznosti iza linije 6,75m bilo je na trenutke nepotrebne nervoze u našim redovima. Sami sebi bilo smo najveći neprijatelj. No uspio sam pronaći petoricu raspoloženih i postaviti stvari „na svoje mjesto“. Zato zaključujem – svaka pa i ovako teško izborena pobjeda je vrijedna,  jer zbog onog što smo došli u Kotoribu je obavljeno!
ŠTO NAM SLIJEDI                                                                                                                                   

Sljedećeg vikenda domaćini smo „Nedelišću“. Pojačana ekipa „Nedelišća“ biti će novi izazov za nas, a za Vas, dragi navijači, izazov će biti sudjelovanje u nagradnoj igri u kojoj će se dvoje sretnih gledatelja sa kupljenom kartom (10,00 kn) okušati u preciznosti s linije centra i linije 6,75m i tako pokušati izboriti vrijedne nagrade. Pa, vidimo se! Sigurno će biti zanimljivo!

                               Kristijan Krušelj  

KK „KOTORIBA “-KK „DUBRAVČAN“ 62:73
( 22:16; 11:18; 14:20; 15:19)

PRVI SUDAC: Hrvoje Glavina iz D. Kraljevca
SUDAC:  Saša Duhović iz D. Dubrave
OPUNOMOĆENIK: Dražen Mati  iz Goričana

KK„KOTORIBA“:  Borović 18, Habuš 8, Zvošec 12, Andrlon M. Fuš 7, Andrlon N. Munka 8, Ujlaki R. Seličanec S. 9, Trener: Ujlaki R.

KK„DUBRAVČAN“: Varga 21, Raić 5, Igrec, Blažeka 22, Ribić 9, Rusak 4, Klipić Ka. Međimurec 12, Klipić Kr. Trener: Međimurec B.